srijeda, 02.08.2006.
unistim sve sto dotaknem...
iskreno neznam sto bi napisala...toliko se toga nakupilo u meni da sam izgubila volju za zivot,stvarnost,ljude oko sebe...ponovno sam povrijedila Maju...rekla je da nisam,ali ja to osjetim,kad netko pati ta bol dodje do mene,osjetim ju u svakoj pori svoga tijela i srce mi se zgrci i teze disem,a tko bi bolje prepoznao taj osjecaj od mene kad je uvijek tu,prisutan i potpuno opipljiv,ne mogu ga se rijesiti...napravila sam sranje,nesmijem rec kakvo,nije u redu od mene da to kazem jer bi time povrijedila jos vise ljudi...nikad prije nisam osjecala takvu prazninu,tuga mi je obuzela sva osjetila,neznam sto da ucinim,kad ni nema nacina da popravim situaciju,zajebala sam do kraja,unistila sam toliko toga... voljela bih napisati milijun rijeci da opisem svu gorku bol koju sam nanijela ljudima koje volim ali cemu kad ni sve isprike na svijetu,ni sve tuzne rijeci ne mogu pomoci niti bilo kome ista olaksati...ponekad imam osjecaj kao da sam za to stvorena,da sam neki prokleti pali andjeo koji izvlaci svu radost iz svijeta,kao uragan koji unistava sve pred sobom i ostavlja samo smrt...ne mozete ni zamisliti kako se osjecam,kad nekog toliko puta povrijedite...kad lomite srca bez da se osvrnete i tek nakon sto sve prodje i onaj trenutak zaborava zbog kojeg ste sve stavili na kocku,prava bol tek pocinje a onda nema izlaza,nema pomoci,nema zaborava,nema nicega...
mislila sam da sam besmrtna,da me nista ne moze slomit,da ce sve proc i ja cu naci mir,da ako povrijedim nekog vracam Bogu za svu bol koju sam ja dozivjela...zelim osvetu,izravnavanje racuna,a zapravo jedino sto uistinu zelim je da me neko voli,unatoc svim sranjima koje radim,zelim da me neko voli zbog mene,cak i kad sazna sve gadosti koje sam radila,jer iskreno o meni niko nezna sve,cak ni Maja,stvari koje joj ne mogu rec jer me strah da ce me pogledat s gadjenjem i da cu izgubit jedinu osobu koja je uvijek bila uz mene a koju sam ja toliko puta iznevjerila...sve cesce osjecam griznju savjest,ne samo zbog posljednjih godinu dana,neke me stvari proganjaju iz proslosti,stvari koje se ne mogu zaboraviti,jos nesto za sto sam ja kriva i vec dugo nosim taj teret,svoj kriz kajanja...promijenila sam se,osjetim to,a promjena mi se ne svidja...postala sam previse krhka,previse lako mogu puknuti samo ako neko sazna kako me se moze baciti na koljena...voljela bi kad bi mogla vratit vrijeme,ali moje greske su ucinjene i ja sad moram zivit s tim,a zapravo i nemoram,postoji rjesenje,kukavicko ali to sam ja zapravo uvijek i bila-prokleta kukavica...ljudi misle da sam snazna,zato mi se povjeravaju,traze pomoc i savjete od mene,kad bi samo znali koliko sam se puta probala ubiti jer vise nisam mogla,jer sam slaba,jer me boli,a cak ni za to nisam imala snage...gadim se samoj sebi,pala sam nisko da nize ni ne mogu...neznam kako cu ovo preboliti,neznam kako ce mi itko moci oprostiti,ja sama sebi sigurno nikad necu...osjecam da ce uskoro doc moj kraj,vise nista nemam,nista nije ostalo,svi su me zamrzili,a ponajvise ja samu sebe...ne mogu podnijet svoj vlastiti dodir,odraz u ogledalu...jer dodir me podsjeca na hladni dah smrti,a kad pogledam u ogledalo vise ne vidim nista,nikakvu radost,tugu,samo prazan pogled izgubljenog djeteta,osobe kojoj je postalo svejedno...plakala bih da mogu,o kako bi rado plakala,ali suze ne zele da poteknu...zelim plakati da ova gorcina izadje iz mene,da ljudi vide da mi je zao...trazim oprost,od Boga,od svih koje sam povrijedila,od bilo koga kome sam svojom nazocnoscu unistila savrsenstvo trenutka...jer je jesam samo smetnja,ruzna mrlja na savrseno izvezenoj marami od svile...ja sam zlo u savrsenstvu raja,nedovoljno dobra cak i za smrt...eto to sam ja...ja sam Francika...
- 19:09 -
srijeda, 26.07.2006.
smejem se a place mi se...
hej ljudi,Francika je...
cini se da me je Maja pretekla i javila vam za moj prekid sa Zokijem...da,istina je,ostavila sam ga u subotu...imala sam osjecaj kao da sam 3 mjeseca bila slijepa i u subotu progledala...a bome sam imala sta vidit!gad se upucavao svakoj u suknji i s velikim sisama...reko nece moci mali moj,meni je puko film, odvukla sam ga na stranu,izjebala mu sve po spisku i rekla mu da je gotovo,da ja zasluzujem milijun puta boljeg od njega,da mene nece nikakva budala jebat u zdrav mozak a ni iskoristavat...
nisam zaplakala ni jednom nakon toga,ali osjecam se praznom,slomljenom...on je bio prvi za sve, prvi kojeg sam voljela,prvi kojem sam to rekla,prvi za...no,svacate...no ako itko misli da zalim zbog prekida,to ne,kako itko moze patit za necim sto nikad nije ni bilo njegovo?a on mene nije volio,bar ne onako kako sam ja zeljela da me voli...a zaboli me,svatit ce on jednog dana,ali mene tad nece bit,dok sam isla iz monaka pozdravio me,nisam ga ni pogledala...maja mi kaze da nesmijem biti takva,da ga ne mogu samo tako izbjegavat,da bi ga trebala pozdravljat,povremeno ga pitat kako je...a ja se pitam zasto to?!nakon sto mene neko odbaci ta osoba vise ne postoji u mom zivotu!ja kad kazem gotovo,ja to i mislim,sve je gotovo i prijateljstvo i ljubav pa cak i poznanstvo...takva sam,sta da radim?imam filing kao da mi je kamen pao sa srca a u isto vrijeme osjecam kao da me neko gusi,srce me boli al prezivjet cu,a njemu cu naplatit bol koju osjecam...ja ne ostajem duzna...
pusa
- 19:48 -
nedjelja, 23.07.2006.
novosti...
uh eto nas opet...Maja je...
al imam novosti i s Francikine strane...dakle ona je sinoc prekinula s dragim...a po meni to joj i je bolje...
mislim nije da sam ljubomorna il sta,al jednostavno mislim da je za nju bolje sto su prekinuli,predugo se to odgadalo...a ne znam...mozda opet budu skupa...vjerojatno budu...al vidjet cemo...
ja?nemam pojma kakav je moj ljubavni zivot...
s ovim se cujem...dopisivali smo se nest sinoc,ja sam brijala da mi uopce vise necemo brijat nit sta,i onda to juce sto smo se dopisivali...opet sam dobila neku nadu...ah sta sad...kak bude bit ce...
necu se previse nadat,ostat cu ja prisebna i sve ce bit ok...ii ne znam...vidjet cemo sve...
ne znam sto da vise pisem...
pa cemo vidjeti...
a vi drugi uzivajte...
- 12:24 -
ponedjeljak, 17.07.2006.
navikao si mali moj...
eh,al je moj zivot u kurcu...Francika je...nedavno sam stigla s posla,crkla sam!i sad sjedim i razmisljam o tome kako mi je dan divan...kao sto je Maja vec spomenula,meni i Zokiju je danas 3 mjeseca... mislite da se on tog sjetio?razmislite ponovo...nije imao blage veze,al dobro prek tog mogu prec,tip je malo lud... ali ipak,da mu je stalo zar mislite da ne bi bar mogo zapamtit taj jedan prokleti dan?nije da trazim ista posebno strasno...samo da nekad misli na mene,da mi se sjeti javit bez ikakvog posebnog razloga,samo da mi cuje glas...kao na pocetku...bojim se da se potpuno ohladio od mene,a ja sam tek sad svatila koliko ga volim...on je prvo na sta pomislim kad se probudim i zadnja misao prije nego sto utonem u iscrpljujuce snove...
mislim da ljudi mnoge stvari uzimaju zdravo za gotovo,a tu je bila i moja greska...nisam uvidjela vrijednost onog sto imam,ljubav koju sam primala od njega,sve poruke pune njeznosti koje mi je znao slat...mislila sam da ce trajat bez da ja ista ulozim u tu vezu...ocekivala sam da ce trcat za mnom kad god mene uhvati jedan od mojih hirova...kako li sam samo bila u krivu!kako sam ga mogla tako zanemarit?to si nikad necu moc oprostit...najgore od svega je to sto sam se upravo toga bojala..pokloniti nekom svu ljubav koju posjedujem da ga ne bih izgubila i ostala sama sa srcem koje ne moze zacijeliti...navikla sam u zivotu gubiti ljude...pri tome ne mislim na one blesave simpatije nit prve decke i takve stvari...izgubila sam puno vise...oca kojeg se ne sjecam najbolje,mladjeg brata koji bi sada imao 15 godina,a dobila majku koja me zanemarivala i obitelj koja se prema meni ponasala kao da sam porculanska lutka koja ce se raspuknuti na tisuce komadica ako joj se kaze neka kriva rijec... znam da to nista ne opravdava,pogotovo ne moje ponasanje prema njemu,ali jednostavno me na smrt strah nekog voljeti...ne mogu...toliko me toga povrijedilo...mozda vam jednom kazem,ali sad nije vrijeme za to.pokusat cu spasit nasu vezu ako se jos ista spasit da...on mi toliko znaci da to nikakvim rijecima ne mogu opisati...samo molim boga da je jos u njemu ostalo bar malo ljubavi prema meni da ga vratim,a tada cu mu sve dati,cijelo svoje srce,iako vise ne vrijedi bas previse ali ono je jedino koje imam i ja jos mogu voljeti,a njega volim,potpuno i zauvijek...
evo sad cu vam tu stavit jednu pjesmu koju sam sama napisala,nadam se da ce vam se svidjeti...
nema naslova,nisam znala kako da ju nazovem,ali evo je...
Suze su moje svu sminku s lica isprale,
plakala sam jezera,mora i bisere.
Tvoje lazi i tvoje nevjere
svu moju ljubav su ubile.
Ostala je samo navika
da se budim pored tvog praznog jastuka
i da tuzna razmisljam ja
koja mi zena krade moga andjela.
Zivim zivot bez cilja i
sjecam se sretnih dana kad sam tvoja
u potpunosti bila.
Kad je dorucak bio krevet ljubavi,
svaki tren sa tobom
casa radosti,
a gdje su sada andjele
ti dani nase mladosti
kada smo zivjeli zivot bez tajni i tisine,
zar su mi uzalud s tobom prosle
sve ove njezne godine...?
eto ljudi to vam je sve danas od mene,nadam se da vas nisam previse bacila u depru,
jer sam ja sad fakat u kurcu pa idem malo cmoljit a onda spavat jer sutra radim...
pusa svima...
- 20:32 -
ja jos imam losu naviku da se vracam gde sam padala...
Hej...Maja se javlja...a i to cete skuzit po nacinu pisanja,ja uvijek na kraj recenice stavljam tri tocke...ne znam zasto al tak i na svom blogu...
e da...sta da pisem...trenutno nemam skoro pa nikakav zivot,cak nemrem ni odslepat posteno do ducana da si ga kupim :)
zaejbavam se malo,a kad pocnem pisat gluposti,nemojte se cudit to vam mene pukne s vremena na vrijeme,pogotovo ak sam duze vrijeme doma,kao naprimjer ovih tjedan dana...al proslo je ti brzo bar meni...a nist bar cu citat knjige-sto volim,i gledat filmove...
sinoc nisam mogla pisat posto su moja firmana kuma i njena seka bile kod mene i seke pa smo se zajebavale pa u ponoc gledale film-domino efekt-super film,preporucam ga...
i tak...
e da da nebi bilo opet prijetecih poruka,ŽIVAC,evo spominjem te...
da da da to je jos jedna nasa frendica,Katarina...hm njezinih slika nemam bas u normalnim izdanjima,imam od subote kad smo bile kod mene...al mislim da ta slika nije bas za javnost he he he...
da...danas je Francy i njenom dragom 3 mjeseca...ne znam meni je ta veza njihova pomalo cudna,al kakvih sam ja veza imala ova je dobra :)
ajd ja se nadam da ce uskoro popricat s njim jel je to ono sto im po mom fali u vezi...i ja vam tak lijepo franciku savjetujem,al vam ona mene nece slusat...ma slusa ona mene...
ovaj da ja vam fakat na sve gledam realno,i sve sto neko kaze onak zamisljeno ja odma svoju realnu verziju...pa tako i u pitanju ljubavi...tak vam ja djelim realne savjete...i znam sto bi realno bilo najbolje i za mene...i ja to sve tak lijepo realno kazem,al kad treba to i napravit...sve gotovo,odma zaboravim na sve i krenem u svoj svijet bajki...
Francy kaze da je u ljubavi moj najveci problem sto ja ocekujem da ce doc ta neka moja "srodna dusa" neka osoba koja je kao drugi dio mene...i ja shvatim da to zapravo i je tak,i onda mi ona lijepo iskreno kaze;i baci me u depresiju;da su to sve samo sranja i da nikakva srodna dusa ne postoji...
al ono sto mene veseli je spoznaja da ja znam voljet i da mene neko isto tako moze voljet,sto sam dozivjela...davno...
malo prije sam se cula s katarinom...ona takoder ima jednu osobu u krizu,od one osobe koju ja imam tam frend...
a taj vam se svaku sekundu nekaj naljuti...dobro istina da ga katarina dobro al i s pravom skuri...
i meni se hvala bogu javil i ovaj...al on je na moru...sad dok njega moja mama potopi...ha ha ha zajebavam se,al moji starci i on ljetuju trenutno na istom mjestu...
i bla bla bla,on mora nekaj rijesit,nekaj saznat...ma reko sreco rjesavaj ti te svoje probleme,ja cu rjesavat nekog drugog...ha...sam neznam koga to...ma trenutno mi nije ni do cega,kamoli se zamarats nekim budalama...pa kad mi uniste i ove jadne zivce kaj imam u glavi,kaj bum onda...nemrem ih nigdi kupit...da...
da da da vidim ja da sam opet pocela gluposto pricat...pa cu prestati...ma cujemo se mi jos nebrinite vi...
- 12:04 -
nedjelja, 16.07.2006.
ovaj zivot gorak je........
hej ljudi!!!!!!!!!!!!
ajmo sad malo opsirnije o nama...sad sam kod Maje doma,prespavala sam tu,sve mi je dopizdilo!
vec tjedan dana radim u hotelu u Dubravi,odradjujem praksu,krepajeeeeeeeem...neki dan su mi
bila dva pedera u apartmanu i kad sam ja kasnije usla u sobu imala sam kaj vidit!po cijeloj sobi su bili razbacani POTROSENI kondomi,kako su se jebali tako su srgali oba kreveta u sobi,soba je licila na pravi svinjac!ali prava ljepota me cekala u kupaoni...vec pogadjate,sevili su se i u jacuzzi-u!mrak mi je pao na oci kad sam to vidila!fuuuuuuuuuj!ja i Majica nismo nigdje isle juce posto je moje malo pametno strgala nogu!a pazite kako;pala je s motora na drugom satu voznje,sjedila je na motoru,nije vozila,samo je sjedila i posto nije mogla nogama do poda,a motor joj je bio pretezak da odrzava ravnotezu,pala je i on na nju!koji je ona biser!a dobro,nisam ni ja nist pametnija!mene je tramvaj udario dok sam stajala na pjesackom i htjela prec cestu!a sta da vam kazem,nisam ga vidjela unatoc sto je dost velik...to je bilo u 11-om mjesecu i 2 tjedna nisam mogla normalno hodat,a dok su me doveli u bolnicu da vide jel imam ikakav prijelom dosli su striceki u plavom i morala sam puhat jer su mislili da sam bila pijana...al ajmo se vratit na Maju, sad je u gipsu a ja svoje vikende provodim kod nje doma...a ionak nemogu nikud jer me sve boli,imam snage tek dosta da dodjem do nje.a moj dragi mi se ne javlja...tako sam nesretna...prvih dva mjeseca nam je bilo super i sve to,a sad fakat neznam sta se dogadja...ful se promjenio,a i ja sam.stvarno ga volim i zivot mi je nezamisliv bez njega al nekako imam osjecaj kao da je vec otiso od mene...moramo pricat sta cemo i kak cemo dalje,to sam mu i rekla a on od tad izbjegava taj razgovor... pere me teska depresija...a i Maju...ona je totalno zapaljena za jednog tipa iz kriza,kad god se vide,budu skupa i pozvala je njega i cijelu njegovu ekipu da dodju do nje ovaj vikend jer su joj starci otisli na more i sama je doma,i on je naravno obeco da ce doci,ali debil je s ekipom otiso u jebenu popovacu (ja usput tvrdim da im je tam i mjesto) na neki tulum,pitaj dragog boga...e sad mene zanima jel su decki uvjek takva djubrad ili ja i ona jednostavno nemamo srece pa samo na takve nalijecemo!?! (ispricavam se pojedincima koji drze svoja obecanja i ne zapostavljaju svoje cure)...................
eto dragi moji,to bi vam za danas bilo sve,mene je stara zvala,moram doma,mislim bio bi red da odem,tu sam vise od 24 sata,a i sutra radim tak da........pozdrav svima!pusa
- 19:37 -
eto nas...
eto...Doslo je vrijeme da napisemo prvi post...
Ne znamo sto da pisemo u prvom postu,o nama imate u boxevima i tako...
eto za upoznavanje
Ovo je Francy
e ovo je Maja...al to je bilo jos za novu godinu,uskoro ce doc i novije slike...
ovo smo nas dvije skupa,to su malo novije fotke
- 18:15 -
